Već u 1806. godini, 20% ukupne proizvodnje brašna u Velikoj Britaniji prodato je u inostranstvu. Sa razvojem industrije čelika i velikih brodova, obim međunarodne trgovine čelika se brzo povećao. 1955. godine izvoz jekla iznosio je 26,12 miliona tona, što je povećano na 107 miliona tona 1973. godine i krajem sedamdesetih je ostalo na 120 miliona tona. U sedamdesetim godinama prosječan obim izvoza čelika u svijetu, ukoliko je pretvoren u čelik, iznosio je oko četvrtinu prosečne proizvodnje čelika u Japanu, 25,4 na 44,5% u Japanu, 35,5 na 59,5% u Saveznoj Republici Njemačkoj, 40,8 na 59,2% u Francuskoj, Belgiji, najvećem Luksemburgu, do 90%. Najveći udio izvoza čelika u ukupnom izvozu je Japan, koji iznosi 12,1 do 19,4%. U prošlosti je izvoz volumena čelika iz Velike Britanije, Sjedinjenih Država i Savezne Republike Njemačke na prvom mjestu bio na svijetu. Od kraja šezdesetih godina, Japan je bio najveći izvoznik čelika, nakon čega je u sedamdesetim godinama sledio zbir izvoza čelika iz pet zemalja Savezne Republike Njemačke, Belgije, Luksemburga i Francuske, čime je ušlo više od 60% svetski ukupan, od čega Japan predstavlja ukupan svet. 20,0 do 30,1%.
U međunarodnoj trgovini čelika, neto tok izvoza čelika nakon odbitka uvoza je uglavnom iz razvijenih zemalja ili pod-razvijenih zemalja u sekundarne ili razvijene zemlje; iz zemalja sa niskim proizvodnim troškovima u zemlje sa visokim troškovima proizvodnje, ali neke proizvodnje Visoke troškovne zemlje; njihove vlade formulišu subvencije kako bi podstakle izvoz čelika kako bi dobili devizne poslove i razvili sopstvenu industriju čelika. Sjedinjene Američke Države, nekad najveći izvoznik čelika, postali su najveći uvoznik čelika u sedamdesetim godinama. Prosječan godišnji neto uvoz čelika iznosio je 12,7 miliona tona, što predstavlja 11,7% svjetskog prosječnog godišnjeg ukupnog uvoza.
